Kad nemam svoj, moram da se divim tuđem životu.

Kad imam vremena na pretek, moram ga potrošiti na nekoga ko zna kako da ukrade moje vreme.

Kad nemam sopstvenu glavu, moram da mislim tuđom.

Ako se desi da ne znamo šta ćemo sa sobom, za tili čas će se neko drugi dosetiti kako da nam organizuje život.

Obožavati druge do idolopoklonstva je ozbiljni sunovrat mišljenja o sebi. Ugledati se na nekog, pak, je podsticajno uvažavanje i poštovanje nečijeg lika i dela. No, idolopoklonstvo, kao što i sama reč kaže, znači poklanjati se idolu. A zašto se klanjati? Zar nije ljudskije koračati na istoj razini pokraj nekoga? Zar nije dovoljno samo divljenje i ugledanje na nekoga?

Najvažnije u životu je imati izbor. No, ako u mogućnosti izbora odaberemo samo jednog idola, samim tim smo se ograničili i zatvorili za sve moguće druge koje smo mogli da izaberemo. Postoji li savršen izbor? Čovek bez mane? Politika bez nedostataka? Ideja bez manjkavosti? Najsjajnija zvezda?

Pitam se koga bih to mogla obožavati do klanjanja? Ko bi me srozao toliko, da bih morala da mu se divim poput ikoni. Čije bi reči, pesme ili ideologija bili toliko snažni da bi mi oduzeli sopstveni život i pretvorili ga u klanjanje i obožavanje?

Posmatrajući horde obožavalaca raznih nebitnih pojava u našem društvu, spremna sam da se zakunem da je idolopoklonstvo rašireno poput zaraze, kuge koja hara i uzima živote. Samo ova opaka bolest ne izaziva smrtnost, već oduzima najvitalniju osobinu ljudskog bića koja ga čini čovekom – razum i mišljenje. Idolopoklonici raznih nivoa i faza obožavanja žive živote svojih nebitnih idola, do te mere da 24 sata prate svaki bizarni korak i baš svaku nebitnu reč koji ovi izgovaraju i učine. Uživljavanje u uloge svojih idola su toliko stvarne da ćemo uskoro imati nekolicinu tipova ljudskih pojava na planeti: nekoliko nebitnih učesnika u nečemu i milijardu njihovih kloniranih pratioca – idolopoklonika.

Nekada su se obožavali Bitlsi, Džon Vejn, ABBA, Marks, Džon Apdajk, Platon… Danas se ponižavamo pred učesnicima rijaliti programa, pevačima bez pokrića, pojavama bez poente, Instagram umetnicima…

E moj svete, gde će ti duša?!