Ovog puta, naš gost bila je Mileva Pavlović, voditeljka emisije Neispričane priče na televiziji Stankom, direktor visoke škole Crnjanski, profesor filozofije u gimnaziji Crnjanski, pisac. Njen omiljeni restoran je Cinecitta, u čijem prelepom ambijentu smo beskrajno uživali, okruženi zelenilom, uz ljubazno osoblje. S obzirom na to da se restoran nalazi u delu Košutnjaka koji se zove Filmski grad, i to u studiju Avala filma, zaista smo imali utisak kao da smo filmske zvezde.

Restoran Cincitta, u kome se sva jela pripremaju po originalnim italijanskim receptima, otvoren je pre dve godine. Njegov vlasnik je Pjetro Amati, koji se bavi filmskom muzikom. O ambijentu vam nećemo puno pričati, jer smo sigurni da slike govore više od reči. Uostalom, za enterijer su se pobrinuli poznati italijanski scenografi. A hrana je, osim izuzetnog ukusa, isto tako lepa i za oko. Iza restorana se nalazi «pravi» Rim iz XVII veka, koji je sagrađen za potrebe snimanja filma Karavađo, a koji se sada koristi za venčanja. U svakom slučaju, ako do sada niste bili u ovom restoranu, iskoristite sunčane dane i uživajte svim čulima, baš kao što smo i mi!

Šta za vas znači zdrav život?

Zdrav život, pre svega, podrazumeva zdrav razum. Jer, ko ima jasno definisanu svest o tome koji su osnovni parametri zdravog života, kao i njihov značaj, onda mu nije teško ni da ih sledi.

Sudeći po vašem izgledu, svest o zdravom načinu života kod vas je vrlo visoka.

Ne robujem ničemu, imam hedonisticki pristup životu. Uvek se trudim da živim sadašnji trenutak, ako on podrazumeva dobro društvo, ukusno jelo, prijatan ambijent… Prepuštam se uživanju, a više takvih trenutaka za posledicu ima kilogram-dva viška, obično u predelu struka. Međutim, redovnim treningom i pravilnim vežbama, vrlo brzo težinu dovedem u željeno stanje.

Kada smo kod vežbanja, koliko vremena odvajate za takve aktivnosti s obzirom na to da vam je dnevni raspored prilično «tesan»?

Svest o značaju redovne fizičke aktivnosti se kod mene razvila još u mladosti. Ali, kako je za sve u životu potreban motiv, tako ga je i u mom slučaju trebalo pronaći – kada je u pitanju vežbanje. Umesto da idem na rekreaciju i povremeno tražim stotine izgovora da, u stvari, ne odem, ja sam odlučila da držim časove vežbanja. I to punih sedam godina. Danas je malo drugačije. Pola sata lagane šetnje, vožnje biciklom ili vežbica koje angažuju celo telo – sasvim je dovoljno za očuvanje zdravlja, kondicije i, naravno, dobre linije. Dakle, ključ je u redovnosti, a ne u intenzitetu. Ako ne mogu da uskladim rekreaciju sa dnevnim rasporedom, onda se trudim da se rekreiram spremajući kuću. Ali, u skladu sa fizičkim treningom tela, morate da trenirate i svoje duhovno biće.

Radite kao profesor, osmislili ste – sada već kultnu emisiju Neispričane priče. Autor ste knjiga Miris žene i Ogledi o laži. Imate ćerku… Kada i koliko vremena posvećujete samo sebi?

Možda će zvučati čudno, ali ja volim kada legnem umorna. Pred spavanje napravim retrospektivu proteklog dana i, ako sam u toku dana uradila nešto korisno za druge, a samim tim i za sebe, ja sam zadovoljna. To je mnogo lep osećaj koji garantuje spokojan san i puno entuzijazma za naredni dan. Stalno učenje, napredovanje, jasno definisanje ciljeva – to je najbolji rad na sebi. Danas devojke misle da će uspeti u životu ukoliko se bogato udaju ili veruju da su mnogo uradile na sebi ako su ugradile silikone. Smatram da je to pogrešan pristup životu, zato što je najveći kapital u znanju. To ne može niko da nam oduzme, a ko je spreman da uvek uči i napreduje, ne može da propadne ni na jednom životnom polju.

Originalni tekst je objavljen Maja 2008.