Retki si oni koji daruju sa radošću, bez potrebe da im se vrati.

U Srbiji je trend darivanja novca mladencima, kako kažu, da im se isplati svadba, da zarade na slavlju. Vodi se evidencija o poklonjenom novcu koji, sutra kad idete u posetu, morate uzvratiti istom količinom. U VIP svetu je trend darivanja bogatima, ono što će biti uočeno i što će biti simbol prestiža i nadmoći. Često se poklanja poklon, neotvoren i bez pažnje prvog primaoca. Neretko klasifikujemo poklone prema saznanju da li će primaoc uzvratiti istom vrednošću. U ljubavi čak parovi kalkulišu, pružaju samo minimum, krijući se iza površnih emocija za poneti i jednokratne upotrebe u kojoj bogataš pokloni večeru kako bi za uzvrat dobio nevinost. Često se pitam koliko će me koštati poklon koji sam dobila. Neretko se potvrdi moja teza da će me ono što dobijem na poklon najskuplje koštati.

Ima li darodavnih ljudi, onih koji daruju iz potrebe da uživaju u samom činu poklanjanja? Da li ste ikada dobili nešto što vredi pažnje, a da za to ne morate da brinete kako ćete uzvratiti istom merom?

Zato me uvek razoružaju ljudi koji poklanjanju drugima kvalitet života, oni koju daruju svoj zdrav organ kako bi drugi, bolesni ljudi, živeli kvalitetnije, a ne traže za uzvrat novac ili protiv-vrednost.  Postoje ljudi koji daju svoje organe, usvajaju odbačene bebe, decu svojih razvedenih partnera smatraju svojom, dele svoj skromni obrok sa onima koji nemaju ništa, daju velike sume onima kojima novac može spasiti život. To su heroji, veliki kao jedno izlečenje, usvojenje, zagrljaj. Verujem duboko da je čovek – čoveku – čovek, svesno inteligentno dobročiniteljsko biće, jer u protivnom će zavladati inteligencija zla koja hara umovima onih koji daju da bi dobili. A to nije darivanje, već orobljavanje jer nema tog merituma koji precizno meri heroizam i humanost. Do tada ne vagajte, već pružajte i uživajte u ljudskosti.