Često srećem parove koji žive u nevenčanom braku i sa tim nemam nikakav problem. Svako bira sopstveni okvir u kome se kreće i koji ga definiše. Međuljudski odnosi su individualne odluke o tome kako će i sa kim ostvarivati i definisati kontakte svake vrste. Nemam nameru nikome da držim slovo, niti da pridijkujem o tome kako treba da se uređuje zajednica dvoje ljudi, niti imam ambiciju da bilo kome, bilo šta, razjašnjavam i spočitavam.

Ipak, osvrnuću se na one koji tvrde da je svejedno da li je brak potpisan, overen ili ne. Zato što nije sve-jedno. Jer ako je nešto sve-jedno, onda treba da bude i jedno i drugo i sve što može. Što bi u prevodu značilo da ako smo, recimo, bez potpisa živeli 5 godina, zašto onda, ako je sve-jedno, sledećih na primer 5 godina, ne budemo venčani sa potpisom?! Ili, ako je sve-jedno, zašto se ne dogovorimo da kad dobijemo dete, u tom sve-jedno-braku, ga nazovemo ženinim prezimenom, ili, pak, kad je sve-jedno, ne napišemo ugovor u kome će biti sve-jedno pola-pola tvoje i moje?! Nisam samo ja najgora, pa vidim u ovoj svejednakoj zavrzlami samo lošu stranu. Nisam sigurna da su takvi akteri, a najčešće su to akterke takvog sve-jedno-braka, svesni i upoznati sa činjenicom da bez obzira što su ovakvi nevenčani brakovi priznati uz svedoke, ipak nisu dovoljni da se jedno od njihovih sudionika, a u slučaju smrti ovog drugog, smatra pravnim naslednikom, već su to samo njihovi krvni srodnici, ko god oni da su i kog su kolena. Izgleda da smrt jednog partnera nije baš raspoložena da prizna onog drugog koji je u životu i da mu dodeli imovinu pokojnika ili bar jedan njegov deo. Reći ćete da sam morbidna i da sve gledam crno, ali sam bila u prilici da sretnem nekolicinu takvih, nevenčanih, a voljenih supruga, koje su svi zaboravili onog trenutka kada su postale udovice i kojih se niko više nije sećao niti potvrđivao njihovu prethodnu dugogodišnju vezu. Mahom su gubile bitke od bivših žena ili daljih rođaka koji su komadali ono što su sticale sa svojim nevenčanim i nepotpisanim suprugom.

Drage moje dame, želim vam reći da nije svejedno i da ako vas partner zaista poštuje i voli, treba i da stavi potpis na vašu ljubav. Zlu ne trebalo.

I za kraj, a ne i manje bitno, nesrećna je svaka ona žena čiju ljubav njen partner nikada nije hteo da potpiše. To se u narodu zove proračunat đuvegija. Nikad dobar muž.