Poznajem jednog sujetnog čoveka. Volela bih da mi je to iskustvo izostalo. On je nepodnošljiv u svojoj malignoj narcisoidnosti. Takav ima izostanak pojedinih osećanja: ponajviše poštovanja i uvažavanja drugih. Takav voli samo sebe jer nema osećaj za poređenje, upitanost i stid. Sujetan čovek živi kao zatvorenik u svom kavezu od iluzija kojima ulepšava sopstvenu stvarnost, a poništava i umanjuje tuđa postignuća.

Poznajem jednu sujetnu narav…prgavu, svadljivu i nepodnošljivu svima u njegovoj okolini. Bila sam u drustvu sa sujetnim karakterom, teškim, vlažnim, ljigavim. Bilo je zagušljivo i ustajalo jer takvi ljudi odašiljaju hvalospeve o sopstvu koji su zamorni, neistiniti i preopširni. Drugovati sa sujetnim čovekom znači biti svedok sunovrata ljudstva, očevidac čovekove nemoći da se suoči sa tuđim postignućima i uspesima.

Posmatrala sam jednu sujetnu figuru. Gledajući te samoljubive bravure, razmišljala sam u sebi da je najvažnije da dobro zapamtim sve okidače koji osobu načine sujetnim paćenikom i zavisnikom. Svakom je potrebna ovakva pokazna vežba koja za zaključak izvodi samo jednu smernicu: ne umanjuj druge da bi sebe učinio velikim.

Sujetan čovek pati smejući se drugima. Ovakav lik se retko gleda u ogledalu i nikada se nista ne pita, jer se boji sopstvenog ljigavog odraza i odgovora na pitanja koja nikada ne postavlja.

Sujetni ljudi su slaboumni zaljubljenici u sopstvene poraze, ne priznajući tuđe uspehe. Oni troše vreme u mržnji i zavisti prema drugima, bez koncetracije na sopstveno porinuće. To su mentalni slabići i kukavice. Sujeta nagriza kao rđa, kvari zdrava mesta i buđa ih, čineći ih takvim da ih se svi klone.

Sujetni ljudi su osamljene duše spremne da se zakunu kako su im svi drugi krivi iako su oni najbolji.

Izbegavajte ovu ljudsku pošast, jer oni su kao kuga, šire se brzo kao zaraza, a istrebljuju teško i sa mnogo muke…