Onoga čega nema u nama, ne može se ni ispoljiti. Implicite, sledi da, sve dobro i loše što je u nama, ugledaće svetlost dana i postati deo čovekovog karaktera.  Ipak, pitam se, da li se rađamo sa svim raspoloživim, potencijalnim dobrim i zlim osobinama, ili smo tabula rasa, kao što tvrde pojedini filozofi? Da li u nama ima nečega pre svakog iskustva koje nam, učeći ga, stvara dobre i loše navike i šablone po kojima se ponašamo i bivstvujemo? Mnogo pitanja… nikuda odgovori…

Rođeni kao iste, nevine ,nezaštićene bebe, postajemo ljudi različitih poriva, karaktera, stremljenja, navika, socioloških matrica i paradigmi. Osobine dobra i zla nam usađuju roditelji, učitelji, poznanici, partneri, poslovni saradnici, lekari. Svaki čovek, ponaosob, baš poput otiska prsta, ispisuje svoju karakternu mapu, koja od rođenja pa do smrti, nije kompletirana i celovita, podložna promenama, prepravkama, doradama, usponima, padovima i kajanjima, izvinjenjima i ohrabrenjima… Niko sa sigurnošću i predikcijom ne može da govori o oblicima ponašanja i reakcijama u trenucima koji nas očekuju, u situacijama koje su nam nepoznanica i o budućnosti koju ne predpostavljamo…

I dobri i loši smo, i zli i pošteni, i uplašeni i hrabri… Sve su ovo osobine ljudskosti… Podložni smo banalnosti baš kao i herojstvu, ponekad smo zatečeni bezizlazom, katkada ludi hazarderi… U svakom od nas se krije dete, svi mi imamo slabe tačke, svako od nas ima sopstvenu autentičnu i neponovljivu životnu priču.

Koga da pitamo da li su ljudi ontološki dobri ili zli? Ko je taj koji zna sve odgovore? Kome da se požalimo, obratimo, povučemo ga za rukav… U čijoj senci da se sakrijemo?

Dobro u nama je blagodet, blagovest, prijatnost, ohrabrenje, ushićenje, ljubav. Zlo, pak, je inteligentno, proračunato, beskrupulozno, neupitno, bez empatije, bolno i razarajuće. Dobro u nama treba adekvatne, jake, primerene alate koji su sposobni da se suprotstave opakosti zla koje hara, metastazira, razara… Jedno gradi, drugo ruši…

I, na kraju, sve je to čovek, od svih ovih vrlina i mana je sazdan, svaki korak i minut u životu su poligoni sa čunjevima od koje se odbijamo ili prolazimo između, poput virtuoza. Šta će prevagnuti u nama, zlo ili dobro, zavisi od stepena učenosti, strpljivosti stečenog znanja, hrabrosti i proaktivnosti, kukavičluka i predaje. Na čoveku je da bira, uči i napreduje, na slučajnostima je da se dešavaju. Život je poklon prepun šansi, mogućnosti, prepreka, zamki, iskušenja, ljubavi, lepote, trpljenja i rada… na nama je da biramo, ili,da se zahvalimo na poklonu i odustanemo…