Približavaju se praznici…vreme u kojem se prenaglašeno slavi, preglasno smeje i pije, na silu posećuju rodjaci i bezglavo juri po prodavnicama kako bi se utukle poslednje pare koje realno nemamo. Posmatram reklame na televizijama. Sve same prskajuće svećice, poruke optimizma, darivanje u najavi, preglasnih dedamrazovskih zvukova i dečijeg tapšanja crvenim ručicama. Ne volim euforije. Ne volim ništa na silu i unapred da se mora. Ne volim da se osećam loše ako nisam postupila kao svi. Ali zato:

Volim omeh svoje ćerke.

Volim jutarnji miris kafe koju mi priprma voljeni.

Volim da tešim sestru koja plače i udovoljavam joj.

Volim kada okrenem ledja gradu u kome sam rodjena i krenem na put  ka moru.

Volim usputna stajanja na benzinskim punpama na kojima naručujem i kupujem sve što izbegavam i što mi je zabranjeno da jedem.

Volim šetnje pored mora, pustom obalom, zimi, kada su mirisi jaki i kada mi so razara nozdrve.

Volim kišne dane…kada kasno ustanem, u pidžami posmatram i slušam kišu i kada kuvam supu sos i meso.

Volim lenje vikende, kada ne ustajem do 12h, kada mi je postelja trpeza i kada vodim ljubav u ygužvanoj posteljini.

Volim miris sobe posle ljubavne noći.

Volim kad sunce izadje iza oblaka koji je pretio da pokvari sunčanje na pesku.

Volim iznenadne odluke da se negde otputuje.

Volim iznenadne posete dragih ljudi.

Volim prijatelje iz daleka kojima se radujem i iščekujem njihov poziv i dolazak.

Volim trenutak  kada, sa spremljenom torbom za plažu, izletim na vreo asfalt, put mora.

Volim da spavam šćućurena sa ćerkom u ćošku ugaone garniture i svoje utrnule ruke jer ne želim da je probudim.

Volim čist i uredan stan koji me dočekuje nakon iscrpljujućeg radnog dana.

Volim miris ručka koji mi je voljeni skuvao u smešnoj kecelji gladijatora kupljenoj na jednim od naših putovanja.

Volim oca i majku koji se kreću usporeno u svojoj bolesničkoj dnevnoj rutini.

Volim goluba koji savija gnezdo ispod strehe moje zgrade.

Volim kućni savet koji želim da izbegnem, a na koji redovno naletim vraćajući se sa posla.

Volim žamor letnje vreve na ulicama Opatije prepune turista.

Volim miris biblioteke i starih vrednih knjiga.

Volim poljupce u vrat i šapat ljubavi u uhu.

Volim okićenu kuću za praznike po ukusu mene i ćerke sačinjenu od malenog irvasa koji, spušten na policu, simbolizuje Novu Godinu.

Volim miris pekare u koju izbegavam da udjem.

Volim kad prekršim pravilo zdrave ishrane i najedem se crevaca na žaru uz tek ukišeljeni kupus.

Volim……

Praznični su dani, ne stidite se, priznajte da volite…i, Deda Mraz će vam doneti poklone….verujte u njega…