Šta ženu čini jakom? Šta je sve potrebno da bi žena bila sigurna, zaštićena, prihvaćena, shvaćena, voljena?

Slušala sam mnoge žene koje su svu zaslugu za svoj opstanak i sigurnost njihove dece i njih samih davale svojim partnerima koji su, kako kažu, zaslužni za sva dobra u kojima uživaju. Slušala sam hvalospeve o njihovim partnerima na uštrb sopstvenog predstavljanja. Priče o njima samima su izostale, kao da su one, po difoltu, pridev uz neku imenicu koja je obavezno ime ili status partnera, muža, direktora, nadređenog svakako. Mnoge od njih su sopstvenu definiciju zamenile pripadanjem nekome i nečemu, davanju na značaju drugome koji ih oblikuje, stvara i verovatno na kraju razara i poništava.

Pitam sebe i te žene, zašto u drugima vide sopsveno postojanje? Zašto beže od samodefinisanja u traženju svojih sopstvenih atributa?

Zasmetala mi je ženska suzdržanost o sopstvu. Zaparala mi je oči ženska potreba za pripadanjem, nemoć da se samouzdignu iz grupe, para ili zajednice i oprobaju se u sopstveno-stvorenim kriterijumima postojanja.

Zašto žena ne bi bila samostalno ostvarena, pa tek onda nečiji par i lepša polovina? Zašto žena ne bi bila prvo poslovno uspešna, pa onda majka, supruga, ljubavnica, družbenica…

Ko su jake žene? Ko su te opasnice koje su se drznule da se samodefinišu kroz sopstvena postignuća, obrazovanje, učenje i veštine? Kako se postaje jaka, samostalna žena koja misli sopstvenom glavom, radi svojim rukama i mozgom i ima platnu karticu na svoje ime i firme čiji je jedini vlasnik? Koliko je teško biti žena bez pripadanja, a sa mogućnošću slaganja sa nekim ko je ne definiše?

Žene drage, apelujem na žensku samostalnost, otrgnutost od zone muškog konfora koji je obavezujući, zahtevan i često surovo vazalski. Sretala sam mnoge zavisnice o tuđi budžet. Viđala sam te nesretnice u zlatnim kavezima koje gutaju sve muževljeve ispade isključivo zarad mira u kući i sopstvene egzistencije. To su, za razliku od jakih, slabe žene, potčinjene i obmotane plaštom materijalne sigurnosti, najčešće na marginama drušvenog života njenog staratelja. Takve prelaze iz ruke u ruku, one su neme čekalice i posmatrači sveta koji je omeđan zahtevima i uzusima njenog mužjaka.

Jaka žena se mora obrazovati, osamostaliti, graditi na sopstvenom znanju i umeću. Jaka dama je ona koja sama sebi kupuje, sama se hrani, odlučuje o potomstvu i radi da bi živela u okviru svojih primanja i mogućnosti. Jaka je ona koja izaziva svoje kapacitete i koja je izazov, kao takva, muškarcu koji bi joj bio podrška, a ne parameter i mecena.  Samo takva, svoja, nepotkupljiva, radoznala, aktivna, samouverena i vredna žena može i treba da se spaja, udružuje i partnerski živi sa drugima koji su je vredni i koji je poštuju.Takva, jaka, treba da uživa u sebi bez ustezanja, skromnog ophođenja i samopredstavljanja.

I zato na kraju apel: Sve vi, drage jake žene, kada se negde predstavljate, recite sve o sebi, o svojim postignućima, ciljevima, težnjama i uspesima…I prestanite da se zahvaljujete muževima, partnerima i direktorima! Jer, oni su samo vaši družbenici ,a ne vaša definicija!!!