Ne volim da mi se ljudi poveravaju. Ne znam šta bih radila sa njihovim tajnama, a još manje sa svojim… Zato ih i nemam – ne umem da ih čuvam, pa mi je znatno komotnije da ih se otarasim iskrenom pričom same sa sobom u cilju rešavanja istih.

No, ima ljudi koji insistiraju na otkrivanju tajni, svojih i tuđih , koje su usput pokupili iz neproverenih izvora.  Nevolja nije samo u njihovoj želji da tajne otkriju, već i u tome što nas, nakon teatralnog saopštenja, preklinju da istu nikome ne odamo, već da preuzmemo breme čuvanja od njih!!!

A, pitam ja vas, zašto bismo mi to činili, u ime i za njihov račun?!

Otkuda ta perfidna želja da sa svojih leđa zbace breme i grbu prebace na naša?

Naročito prezirem prenos tajni trećeg lica, gde me ovo prvo, koje prenosi meni, specijalno nervira! Ukoliko pristanemo na zamku “moram ti reći, nemoj nikom da kažeš”, postajemo taoci nečijeg bezobrazluka i iskušenja kojem ni sam nije mogao da odoli.  On procurio, a očekuje od nas da zastopamo, zavežemo i nikome ne odamo!

Ne dopada mi se da budem kasica-prasica tuđe štednje tajni, jer znam da će me neko, kad-tad, razbiti i grubo oteti sadržaj. Volim da ne znam…  a i što da znam nešto što me se ne tiče i na šta ne mogu da utičem?

Smara me i da glumim poverljivu osobu.  Želim da ne glumim ništa. Onako prirodno da me se ne tiče.

Pitam se, šta nagoni te ljude da se otvaraju drugome, šta ih tišti, zašto, kad su se već latili tuđih istina, ne ostanu pri odluci da ćute kao zaliveni? Jer, ako me neko zamoli da ćutim, onda to  treba i da činim.  Jednom primljena tajna, odata mnogima uz molbu da se nikome ne oda, postaje javna tajna… Jer, čovek je krhko i slabo biće koje voli da brabonja i tandrče bas onde gde i kome ne treba. Sasvim je drugačiji kada treba nešto pametno smisliti i izreći. Tada ćutimo kao vezani, zato što smo razgovorljivi samo na tuđ račun, koji nakon blebetanja, često skupo platimo… Ali je nekako slatko da ofiramo druge, izvrgavamo ruglu njihovu intimu i na kraju sočno slažemo kako nismo mi ništa skrivili.. Bljak, fuj, odvratno…

I  zato ne primaj preteško breme tajni koji ne možes da nosiš. Rastereti se, reci “NE“ onome koji insistira da ti natovari, a da se on istovari…biće ti lakše , mudrije i čistije…   A i šta ce ti uopšte tuđe tajne?!

Nedavno mi se prijateljica htela poveriti,  za sebe, za njega, za pojma nemam koga. Odbila sam. Naljutila se.