Kažu da je luksuz kada posedujete nešto što vam ne treba. Povezuju ga sa autentičnim, neponovljivim i skupim prikazivanjem svojine koju nema niko drugi i koja nas, po osnovu jedinstvene kupovine, etablira u važne, bogate pojedince koji prestižno hrle ka pijedestalu nedohvatljivog i jedinog. Luksuz je tada alibi za prepotenciju, bahatost i život u getu onih koji se voze kolosekom koji nema vozni red i kojim retki idu. Postoje luksuzne stvari, mondenske destinacije, VIP prijemi i prestižni događaji. Prepričavaju se od vajkada nobl priče o onima koji pošto-poto žele da budu za klasu više, a korak dalje od sopstvene bede. Luksuz je veština napredovanja, ne na osnovu znanja, već imanja.

Ipak, povrh sveg uvreženog tumačenja ovog blještavog pojma, meni se čini da je, u mom koordinatnom sitemu vrednosti, retko i teško steći reputaciju pametne osobe, mudre i vaspitane, ljubazne i promišljene. Najveći luksuz u poslednje vreme je biti u društvu kvalitetnih ljudi koji umeju da slušaju, razumeju i pripovedaju – koji znaju da se smeju i dodaju duhovitu opasku. Luksuzno je sačekati na red, isprojektovati uspešnu budućnost, ispoštovati dogovor. U poslednje vreme najekstravagantnije je držati porodicu na okupu, naći adekvatnog partnera intelektualca, biti kulturan i ljubiti kulturu. Autentičnih je malo, nadjačali su ih luksuzni prostaci, turirajući svoje preskupe mašine kojima bezglavo i bezmozgno jurcaju našim tesnim i preopterećenim ulicama. Luksuzno je i neponovljivo stati na pešačkom prelazu, voziti u okviru dozvoljenog i nikoga ne ugrožavati. Neopisivo je VIP-ovski da džentlmenski pokažete ljubav svojoj partnerki, te brinuti i starati se o svojoj deci bez razvoda, parnica i svađanja sa familijom.

Luksuz je postao pojam koji sam sebe poništava jer njegovo postojanje ne referiše ni na kakvu vrednost, već na puko posedovanje i hvaletanje, pokazivanje i takmičenje. I, gledajući na moj nemarkirani i nimalo luksuzan sat, shvatih na kraju da je najveći prestiž imati vremena da iskažete i ostvarite sve svoje talente i stvaralačke zamisli. Luksuz je trajanje bez takmičenja i prečica, sa realizacijom sopstvenih postignuća i ličnih razumskih ideja.

I, za kraj, moćno je živet u svom luksuznom umu. Eee, to je luksuz u kojem retki uživaju.