Da li, uopšte, znamo šta znači reč – prijateljstvo? Prijateljevati sa nekim, znači provoditi prijatne trenutke u društvu, ili, biti prijatno društvo nekome koga poznajemo duže od dva sastanka i tri kafice na pauzi… Uz reč prijatelj, uvek stoji ono: biti-prijatelj, što asocira na bivstvovanje u prijatnoj atmosferi poznanstva, podržavanja, truda da se lepo održi, međusobnog poštovanja i kontinuiteta. Prijateljstvo nije površno ćaskanje bez teme i smisla… ono je istinsko prožimanje vremena sa posvećenjem i razumevanjem… to je spremnost da se sasluša i odgovornost pri davanju saveta.

No, da li prijateljujemo sa onima koji su prisutni u našim životima od detinjstva, škola i iz susedstva ili, pak, vreme provodimo sa novonastalim frendovima iz neposrednog radnog okruženja. Ponekad prijateljima smatramo one od kojih ubiramo korist, okumljujemo se sa biznis partnerima i letujemo sa direktorima, savetnicima, bankarima i tajkunima… Nema ječe veze i veće demonstracije prijateljstva od dve tajkunske porodice na prestižnim jahtama, prvo jednoj – jednog leta, pa drugog – drugog leta… Svedoci smo i prečestih skupih večera na kojima se menijem i cenama dokazuje čiji je veći i koji je izdržjiviji… Prijateljstvo se kuje i na poslovnim ručkovima na kojima se dogovaraju prijateljsko skijanje, lov i ribolov, najčešće u trajanju poslovnog aranžmana…

Vrlo često, trčeći za poslovnim uspesima, zaboravljamo na drugare iz dvorišta i klupe, sa mature ili iz susedstva, a sa kojima smo proveli veći deo svoga sazrevanja i odrastanja… Obradujemo se kad ih slučajno susretnemo i uz zaklinjanje na ponovni susret, ostavimo ih iza sebe kao one drage i prave, dugovečne i tople, bezinteresne prijatelje sa kojima smo odrastali i sa kojima nismo delili imetak i novac, već nestašluke, druženja i bratsvo…

Ne znam ko su nam prijatelji danas?… Ne mogu da razdvojim  želju za uspehom od želje za druženjem i opuštanjem… Opuštamo se samo kada imamo moć i novac… to više nije spontana reakcija dvoje ljudi koji prijatno ćaskaju uz pivce…Druženje je napet i isceniran događaj koji ima zadatak da bude prijateljski, i kao takav, stvori bazu za profit… Prijatelj je onaj koji nudi uspeh…

I, na kraju, zbogom drugarice iz škole, sa folklora, iz klupe, iz ulaza, sa fakulteta, iz sela kod bake… i dobar dan koleginice, šefe i direktore… nadam se da će nam se sve na kraju isplatiti…